- ukora
- (ед.)1) плутовство́, моше́нничество 2) бродя́жничество
Суахили-русский словарь. 2004.
ukora
Смотреть что такое "ukora" в других словарях:
kı̏ka — kı̏k|a ž 〈D L i, G mn kîkā〉 dio kose vezan ili spleten tako da pada ili strši ⃞ {{001f}}zgrabiti (ščepati) koga za ∼u iron. pokazati kome svoje pravo na dijeljenje ukora, dati mu lekciju zbog neke pogreške … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
oríbati — (što) svrš. 〈prez. òrībām, pril. pr. āvši, prid. trp. òrībān〉 1. {{001f}}(što) isprati i očistiti trljanjem oštrom četkom [∼ stol; ∼ pod] 2. {{001f}}(koga) pren. izgrditi koga, oštro ukoriti, očitati lekciju komu (u smislu oštre pouke i ukora) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
podvíknuti — (∅, komu) svrš. 〈prez. pòdvīknēm, pril. pr. ūvši, imp. podvíkni, prid. rad. podvíknuo〉 malo podignuti glas radi opomene, ukora i sl., s nezadovoljstvom opomenuti; ukoriti, priprijetiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ȕho — ȕh|o (ȕvo reg. + srp.) sr 〈N mn ‹ši/ušèsa pejor., G ȗhā/ùšijū/ùšī/ušésā pejor.〉 [ovo uho, ova uha/ove uši] 1. {{001f}}a. {{001f}}anat. paran organ sluha, služi za percepciju zvuka i ravnoteže [srednje ∼o; unutrašnje ∼o; vanjsko ∼o; klempave… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
čìtulja — ž 1. {{001f}}srp. obavijest o smrti i pomenu (širi tekst objavljen u novinama) 2. {{001f}}razg. iron. dokument, dopis, propis itd. koji je predug ili zanovijetan za čitanje 3. {{001f}}žarg. niz ukora, prigovora … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
oribati — oríbati (što) svrš. <prez. òrībām, pril. pr. āvši, prid. trp. òrībān> DEFINICIJA 1. (što) isprati i očistiti trljanjem oštrom četkom [oribati stol; oribati pod] 2. (koga) pren. izgrditi koga, oštro ukoriti, očitati lekciju komu (u smislu… … Hrvatski jezični portal
kika — kȉka ž <D L i, G mn kȋkā> DEFINICIJA dio kose vezan ili spleten tako da pada ili strši FRAZEOLOGIJA zgrabiti (ščepati) koga za kiku iron. pokazati kome svoje pravo na dijeljenje ukora, dati mu lekciju zbog neke pogreške ONOMASTIKA pr.… … Hrvatski jezični portal
podviknuti — podvíknuti (Ø, komu) svrš. <prez. pòdvīknēm, pril. pr. ūvši, imp. podvíkni, prid. rad. podvíknuo> DEFINICIJA malo podignuti glas radi opomene, ukora i sl., s nezadovoljstvom opomenuti; ukoriti, priprijetiti ETIMOLOGIJA pod 1 + v. vikati,… … Hrvatski jezični portal
uho — ȕho (ȕvo reg. + srp.) sr <N mn ȕši/ušèsa pejor., G ȗhā/ùšijū/ùšī/ušésā pejor.> [ovo uho; ova uha/ove uši] DEFINICIJA 1. a. anat. paran organ sluha, služi za percepciju zvuka i ravnoteže [srednje uho; unutrašnje uho; vanjsko uho; klempave… … Hrvatski jezični portal
čitulja — čìtulja ž DEFINICIJA 1. srp. obavijest o smrti i pomenu (širi tekst objavljen u novinama) 2. razg. iron. dokument, dopis, propis itd. koji je predug ili zanovijetan za čitanje 3. žarg. niz ukora, prigovora ETIMOLOGIJA vidi čitati … Hrvatski jezični portal
ravnátelj — a m (ȃ) kdor vodi šolo, zavod ali ustanovo: imenovali so ga za ravnatelja / šolski ravnatelj; ravnatelj drame, galerije; pomočnik ravnatelja / v kapitalistični ekonomiki: bančni ravnatelj; ravnatelj premogokopne družbe ♦ šol. ukor ravnatelja… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
